Žene i zabrane trčanja na duge staze

Žene su uključene u natjecateljski oblik maratona 1972. godine, a prvi olimpijski ženski maraton je bio održan 1984. godine, što nije tako davno. Maraton je najduža trkačka atletska disciplina, a utrka se standardno izvodi na dionici od 42,195 km. Općenito se maraton smatra najtežom atletskom disciplinom, ali i jednom od najtežih sportskih disciplina uopće.

Lisa Wade, profesorica sociologije i blogerica na thesocietypages.org, u svom novom članku je odlučila podijeliti svoja saznanja iz sociologije sporta. Naime, nedavno je počela čitati o sociologiji sporta prilikom čega se našla inspirirana sa ženskim otporom oko isključenja žena iz trčanja na duge staze. Nastavlja kako je prvi olimpijski maraton bio održan 1896. godine i naravno, bio je otvoren samo za muškarce. Na kraju prvog olimpijskog maratona, zlatnu medalju je ponio Grk Spyridon Louis. Žene se nisu mogle izbrojati jer ih naime nije ni bilo, no jednoj je ipak uspjelo sudjelovati u utrci. Žena po imenu Melpomene se ušuljala na maratonsku rutu i završila je sat i pol iza Louisa, no i s tim vremenom je pobijedila veliki broj muškaraca koji su trčali sporije od nje ili su ispali ranije tijekom utrke, navodi Wade.

Žene su se od tog trenutku polako počele uključivati na maratonske tečajeve i utrke. Otpor oko njihova sudjelovanja je bio snažan i odražavao je strah da one mogu biti ravnopravne muškarcima u sportu, zaključuje Wade. Koji je drugi razlog žestokom protivljenju ženskog sudjelovanja? Ukoliko su žene slabije i inferiornije od muškaraca, odakle dolazi strah muškaraca od trčanja uz njih, pita se Wade.

Ilustrirajući ono što događa kada je stupanj panike iznad i izvan imperativa slijeđenja pravila, Wade donosi dvije fotografije kao odgovor na sudjelovanje Katherine Switzer sa Sveučilišta Syracuse na muškom bostonskom maratonu 1967. godine. Switzer se naime uspjela registrirati za maraton koristeći samo svoje inicijale. Nakon dvije milje ili malo više od 3 kilometra, dužnosnici na utrci su shvatili kako je jedan od njihovih trkača zapravo djevojka. Njihov odgovor na novonastalu situaciju je bio fizički je ukloniti iz utrke. Srećom, njezine kolege sa sveučilišta su blokirali muškarca koji ju je želio zgrabiti:

Zašto joj nisu dopustili trčati? Utrka je bila namijenjena samo muškarcima, pa njezine statistike, koje god one bile, nisu bile važeće. Zašto su je željeli maknuti iz utrke silom? – pita se Wade. Iz istog razloga zbog kojeg su žene bile isključene od samog početka: njihov stvarni potencijal očito ne zaostaje za muškarcima.

Rekord u muškom maratonu danas drži Patrick Makau iz Kenije koji ga je postavio 2011. godine u Berlinu u trajanju od 2:03:38, dok ženski rekord od 2:15:25 drži Paula Radcliffe iz Velike Britanije, a koji je postavljen 2003. godine u Londonu.

Izvor: http://thesocietypages.org/socimages/2012/12/31/women-and-exclusion-from-long-distance-running/
Autorica: Lisa Wade
Prevela: Petra Kupsjak

Leave a Reply