Ideologije u vijestima: kako moćne ideje postaju zdrav razum

Danas zaista rijetko tko misli da su vijesti koje se prikazuju na televiziji ili objavljuju u novinama, na internetskim portalima i sl. objektivni prikaz određenih događaja. Kroz ovaj članak, preuzet s www.everydaysociologyblog.com, sociolog i bloger Wayne Mellinger upućuje nas na razmišljanje o tome što sve oblikuje vijesti, kako se interesi moćnika zastupaju kroz njih te kako sociolozi istražuju ideologiju u vijestima.

Prije svega, Mellinger navodi da je „dominantna ideologija“ način promatranja i razumijevanja društvenog svijeta koja odražava perspektive bogatih i moćnih. Britanski sociolog John B. Thompson opisuje ideologiju kao „značenje u službi moći“. Zbog toga što su dominantne ideologije opterećene značenjem, socijalni znanstvenici razvili su pristupe njihovom istraživanju, koji su visoko podešeni detaljima diskursa i interpretacije teksta – odnosno, načina na koji osobe daju smisao ovim simboličkim događajima u svakodnevnom životu.

Današnji stručnjaci za medije otkrili su četiri ključna načina istraživanja ideologije-kao-teksta i načina na koji one prožimaju naše pozadinsko razumijevanje, praktično mišljenje i općenito prihvaćene istine – „što svi znaju da je tako“.

Prvo, politička ekonomija medijskih organizacija uvelike oblikuje „perspektivu“ sadržaja vijesti. Kako sve više i više medija dolazi u ruke sve manje i manje masivnih korporacija i konglomerata, ovo je uvelike utjecalo na to što postaje vijest te na perspektivu nedavnih događaja. U svojoj knjizi iz 2004. The New Media Monopoly, medijski kritičar sa Sveučilišta Berkeley Ben Bagdikian govori o korporatizaciji medijskih organizacija.

„Model propagande“ Edwarda S. Hermana i Noama Chomskog objašnjava da zbog toga što su krojači glavnih medija velike korporacije ili dijelovi konglomerata, vijesti koje se predstavljaju su pristrane ovim interesima. Na primjer, General Electrics u SAD-u ima velike financijske interese u brojnim ekonomskim sektorima stoga ovi interesi mogu oblikovati način njihovog izvještavanja. Ukoliko mislite da cenzure medija nema u SAD-u, pogledajte godišnji popis 25 najvažnijih cenzuriranih članaka koje je skupio Project Censored na Državnom sveučilištu Sonoma u SAD-u.

Drugi način na koji istraživači medija istražuju kako ideologija postaje zdravi razum je kroz detaljno promatranje radnih rutina profesionalnih novinara/ki. Etnografi poput Gaye Tuchman i Marka Fishmana obavili su prikriveno promatranje kako bi istražili posebne radne prakse krojača vijesti u njihovim svakodnevnim životima. Na primjer, mnogi odjeli za vijesti imaju određene izvore kroz koje službene birokratske informacije iz raznih „pouzdanih“ službenih izvora stvaraju temelj vijestima. Izvor o kriminalu su policijske agencije, što već ima tipičnu perspektivu zakona i reda. Ili razmislite o rutinskoj novinarskoj praksi traženja ravnoteže između suprotstavljenih mišljenja u vijestima kroz davanje jednakog prostora divergentnim idejama, čime se postiže „objektivnost“. U slučaju vijesti povezanih s klimatskim promjenama, ovo je rezultiralo vjerovanjem Amerikanaca da ne postoji široko prihvaćen konsenzus između klimatskih stručnjaka, kada on zapravo postoji.

Treći način na koji istraživači medija istražuju ideologiju u vijestima je istraživanjem jezika vijesti na televiziji, u tradicionalnim novinama ili online izdanjima novina. Ideologije su često suptilno ubačene u vijesti na mnoge nijansirane načine.

Znanstvenici, poput nizozemskog analitičara diskursa Teuna van Dijka, pregledavaju detalje govora i teksta u vijestima, uključujući i upotrebu narativne strukture, leksičkih odabira, metafora i retorike. U svakoj točki vijesti, ovi znanstvenici se upitaju: „Zašto to baš sada? Zašto ova opisna riječ, a sada neka druga? Zašto ovaj glagol, a ne neki drugi? Detaljna analiza riječi, slika i zvuka sadržana u izdanim i emitiranim vijestima pokazuje kako novinari koriste uvjeravajuću upotrebu jezika i simbola kako bi postigli specifične ciljeve, posebice kako bi pogurali perspektivu bogatih i moćnih igrača.

Slijed „odmotavanja“ bilo koje priče zahtjeva isključivanje nekih elemenata i uključivanje nekih drugih. Izbor što inkorporirati uvijek uključuje određenu perspektivu. Asemblaž riječi koji se koristi za opisivanje ljudi, mjesta i aktivnosti jednako tako predstavlja strateške izbore jer se stvari uvijek mogu predstaviti i drugačije. Uvjeravajuća retorika, emocionalni apel i varljiva logika dio su suvremenog novinarstva jednako kao i antičkog rimskog oratorija. Na primjer, pri istraživanju odabira riječi koje su uključene u vijesti o „problemu s bandama“ u novinama Los Angeles Times, vidi se da se žrtve često portretiraju kao da imaju anđeoske kvalitete, poput priče o „Little League igraču bejzbola koji redovno ide u crkvu“, koji je trebao svjedočiti u sudskom procesu ubojstva povezanog s bandama. Nasuprot ovome, novinari/ke su često privlačili pažnju na posebne karakteristike nasilnika, uključujući i njihovo opisivanje kao „mladih“, bivših zatvorenika, nebijelaca, izbjeglica i imigranata.

Četvrti veći način na koji istraživači medija istražuju ideologiju u vijestima i kako ona postaje zdravi razum tiče se istraživanja interpretativnih praksi koje stvarni čitatelja/ica i publika vijesti koriste kako bi vijestima dali/e smisao. Naravno, poruke koje „pošiljatelji“ vijesti namjeravaju poslati nisu uvijek iste kao i primljene poruke. Na primjer, dokumentarna metoda interpretacije, koju su koristili sociolozi Karl Mannheim i Harold Garfinkel, predstavlja način na koji primatelji vijesti daju smisao vijestima tako što tretiraju njihov sam izgled kao da otkriva određeni inherentni uzorak.

Novinari se oslanjaju na postojeće narative i mape značenja koje uzimaju iz kulturnih mitova te im tada pridaju novu stvarnost na način da se nova stvarnost konformira kulturnom mitu. Na primjer, ljudi se oslanjaju na pozadinsko znanje o „problemu bandi“ kako bi razumjeli neko određeno ubojstvo povezano s bandom. Ova nova „stvarnost“ se lijepi na kulturni mit kako ne bismo zaboravili taj mit.

Talijanski kulturni teoretičar Antonio Gramsci nazvao je društvene procese kroz koje dominantna ideologija postaje zdravi razum hegemonijom, naglašavajući da se kulturna dominacija događa kroz ove prakse. Kako uvjerljive ideje postaju prihvaćene kao „stvari koje su jednostavno takve“, vladajuća elita pridobiva mišljenja ljudi.

Autor: Wayne Mellinger
Prevela: Marija Šarić
Izvor: http://www.everydaysociologyblog.com/2013/05/ideologies-in-the-news-how-powerful-ideas-become-common-sense.html

Leave a Reply