POBUNA RIJEČI I PLAMTEĆI FEMINIZAM
O Nawal el Saadawi
(27. 10. 1931. – 21. 03. 2021.)
Tekst napisala: Tina Pavlović Garžina
Prošlog mjeseca, točnije 21. 03. 2021. napustila nas je Nawal el Saadawi, jedna od najznačajnijih feminističkih ikona arapskog svijeta, ili kako je stajalo u naslovu jednog od nekrologa objavljenog istog dana njoj u čast „Feministička podstrekačica koja se usudila pisati o opasnim stvarima.“
Samosvojna, artikulirana, hrabra, beskompromisna, brutalno iskrena, cijeli svoj život predana feminističkoj ideji, no prije svega buntovnica. Već od malih nogu kada se suprostavljala tvrdnjama svoje bake da su “djevojke propala stvar” i da “dječak vrijedi najmanje petnaest djevojčica” ona se pobunila protiv uvriježenih predrasuda i bjelodane nejednakosti. Bijes zbog duboko ukorijenjenog seksizma patrijarhalnog arapskog svijeta, impregniran u njezin profesionalni i aktivistički habitus ubrzo potom postaje spiritus movens njezinog djelovanja, a Nawal odrasta u liječnicu, feministkinju, spisateljicu i jednu od najistaknutijih aktivistkinja za ženska prava na Bliskom istoku/arapskom svijetu.
Autorica je preko pedeset djela, brojnih kratkih priča, romana, drama, ali i znanstvenih radova i kritičkih eseja, u kojima se bavi suvremenim problemima arapskoga društva. Jedna je od prvih arapskih žena koja je javno iznijela pitanje seksualne opresije i općenito javno govorila i pisala o spolnosti i ženskoj seksualnosti, seksualnim zlostavljanjima i genitalnom sakaćenju žena (FGM) (Women and Sex, The Hidden Face of Eve, Women at Point Zero, i mnogim drugim). Na isti način gorljivo se borila protiv globalnog imperijalizma, kolonijalizma i rasizma ne pristajući na banalnost pojednostavljivanja kao ni na tezu o tzv. Trećem svijetu kao navodno manje civiliziranom i religijski fanatičnom.
Nawal el Saadawi je svo vrijeme bila u žiži prijepora i kontroverznih, često oprečnih tumačenja; napadali su je brojni kritičari, razni arapski režimi zabranjivali su njezina djela, a bila je i na smrtnoj listi islamskih ekstremista. Zbog svog prkosa i jasnog političkog pozicioniranja bila je meta i svjetovnim i vjerskim vlastima u Egiptu, redovito se suočavajući s prijetnjama smrću i uhićenjima.
“Pisanje je postalo oružje za borbu protiv sustava”, ustvrdila je u svojoj autobiografiji A Daughter of Isis. Te još eksplicitnije, “Pisana riječ za mene je postala čin pobune protiv nepravde koja se provodi u ime religije, morala ili ljubavi.”
Nawal El Saadawi rođena je 1931. godine u mjestu Kafr Tahla, u blizini Kaira u kojemu je odrasla i školovala se. Diplomirala je psihijatriju 1955. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kairu. Godine 1972., nakon objave knjige Žene i spol (Women and Sex) izgubila je posao u egipatskom ministarstvu zdravlja. Knjiga se prije svega bavi osudom genitalne mutilacije žena i uzročno-posljedičnom vezom između seksualnih problema žena i političke i ekonomske represije. Prva je liječnica koja se borila protiv obrezivanja djece poduprtog običajnim i religiozno-kulturnim uvjerenjima i praksama. Bila je prisiljena odstupiti sa svih javnih dužnosti, kao i prestati sa izdavanjem časopisa Al-Sihha (Zdravlje), kojeg je pokrenula 1970. i uređivala tri godine.
1981. godine je, zbog suprostavljanja tadašnjem režimu Anwara El Sadata, završila u zatvoru kao politička disidentkinja. Poslije izlaska iz zatvora napisala je knjigu Sjećanja iz ženskog zatvora (Memoirs from a Women’s Prison). 1982.-e osniva Arapsku organizaciju ženske solidarnosti (Arab Women’s Solidarity Association), čiji je rad vlast zabranila 1991. godine, kao i izdavanje časopisa organizacije Noon. Od 1988. do 1993. njezino se ime nalazilo na smrtnoj listi islamskih ekstremista, zbog čega biva prisiljena napustiti Egipat. U vremenu svog političkog azila u Sjedinjenim Američkim Državama, uz intenzivno pisanje predaje na više sveučilišta kao što je Sveučilištu Duke u Durhamu i Državno sveučilište Washington u Seattleu. Po povratku u Egipat 1997. godine nastavlja pisati i organizirati žene. Ideja nužne političke promjene koju je sve vrijeme zagovarala pokušala je i sama iskušati objavom kandidature 2004. godine na predsjedničkim izborima, ali se ubrzo morala povući pod prijetnjom državnoga progona. Tim povodom je izjavila da je njena akcija povlačenja kandidature bila simbolična kako bi ukazala na nedostatak demokracije.
Iako su protiv nje bili pokrenuti brojni procesi pod optužbom za vjersko otpadništvo i herezu, a 2001. godine biva optužena i za izdaju, ona je sve vrijeme beskompromisno ustrajavala u borbi za jednakost žene s muškarcima, za sekularno društvo, a protiv reafirmacije političkog islama. U dobi od 79 godina, pridružila se prodemokratskim prosvjedima protiv ondašnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka na trgu Tahrir.
Nawal el Saadawi dobitnica je više nacionalnih i međunarodnih nagrada za svoje književno stvaralaštvo. Na hrvatski jezik prevedena je njena knjiga Sjećanja jedne liječnice (Memoirs of a Woman Doctor), a na srpski njena najpoznatija knjiga Žena na nultoj tački (Woman at Point Zero). Njezino inzistiranje da svoja stajališta o položaju žena i okolnostima njihova života na susjecištu s religijskim i političkim nalozima u arapskom svijetu podijeli s drugima, da obznani istinu njihovog života zahtijevajući promjenu, pobuđuje kontinuirano zanimanje za njezin rad.
Nawal el Sadaawi, bila je jedna od istinskih predstavnica plamtećeg, odnosno osloboditeljskog feminizma koji je nadahnjivao različite generacije feministkinja unutar njihovih transnacionalnih borbi. U jednom, ne tako davnom intervjuu, na pitanje novinarke o tomu je li se osjeća slobodnom, uzvratila je protupitanjem: “A vi?“ te ne čekajući na njezin odgovor, rekla: “Naravno da ne“. Uz to, kao da želi otkloniti izvjesnu nelagodu oko iskaza, i dodala: “Ipak (….) Radi se o borbi, ne trebamo se zbog toga osjećati jadno.“
Prilog o Nawal el Sadaawi uredila BIljana Kašić.
Photograph by Felix Clay from abouther.com